Evo ovdje sam odlučio da pišem. Da nešto kažem. Ponekad se baš osjećam kao izgubljeni sanjar. Izgubljen u nekom svom svijetu, prečesto vodim borbe sam sa sobom i svojim analizama, borbama. Kao da sam ja u nekoj drugoj stvarnosti, a ostatak u nekoj svojoj. Neprilagođen, neželjeno dijete.
No to su ipak zakonitosti zemlje i njezine propadljivosti. Ipak zlo caruje zemljom, a ljudi se danas jednostavno vole opirati zlu i tako se topiti u njemu; jer zlo povlači.
Toliko sam toga prošao u životu. Pa se zapitam..kakav sam posao. Tup malo.. ali i dalje u meni buja ona nesalomljiva strast, nesalomljivo dijete od snova koje nikad neće odrasti.
ponedjeljak, 6. srpnja 2009.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)